Sa "Mešom" u klasike

U SVEČANOJ sali Skupštine grada Beograda, u ponedeljak u podne, okupiće se najugledniji pisci, kritičari, izdavači, knjižari, kulturni i javni radnici na dodeli nagrade "Meša Selimović" za knjigu godine. Biće to 20. put kako se uručuje ovo prestižno književno priznanje, koje su 1988. ustanovili "Večernje novosti" i Udruženje izdavača i knjižara. Skulptura sa likom velikana srpske književnosti, Povelja i novčani iznos (300.000 din) ove godine odlazi u ruke Dragana Velikića za roman "Ruski prozor", u izdanju "Stubova kulture", koji je dobio najviše glasova Velikog žirija.

Na svečanosti će o "Mešinoj nagradi", bez koje se više ne može zamisliti ozbiljno vrednovanje savremene domaće književnosti, govoriti Manojlo Vukotić, generalni direktor i glavni urednik Kompanije "Novosti" AD. Kako su glasali članovi žirija od 45 najistaknutijih književnih kritičara, teoretičara i književnih istoričara, govoriće Dragan Bogutović, o nagrađenom delu besediće kritičari Vladislava Gordić-Petković i Mileta Aćimović Ivkov, dok će odlomke iz "Ruskog prozora" čitati dramski umetnik Petar Kralj. Istovremeno, posetioci će moći da razgledaju izložbu portreta svih pisaca dobitnika nagrade "Meša Selimović", koje je uradio istaknuti slikar Miroslav D. Savić.

Nagrada "Meša Selimović" vrlo brzo je stekla izuzetan ugled, pre svega, zbog originalnog, velikog i maksimalno demokratskog načina odlučivanja o najboljoj knjizi. U Velikom žiriju, od početka do danas, bili su provereni književni znalci različitih generacija i zagovornici raznih, često i suprotstavljenih estetskih opredeljenja. Po strogo utvrđenim pravilima njihova imena objavljivana su mesec dana pre glasanja, a svaki kritičar opredeljivao se javno, na stranicama "Večernjih novosti", stavljajući tako svoj sud najširoj publici na uvid. Do pobednika se dolazi sabiranjem glasova i na taj način sprečava mogućnost klanovskih računica i lobiranja. Knjige ovenčane ovim priznanjem izdržale su probu vremena, a među nagrađenim piscima dosta je onih koji već imaju status klasika srpske književnosti.

Da podsetimo, prve 1988. godine nagradu su, sa podjednakim brojem glasova podelila dva romana, "Forsiranje romana reke" Dubravke Ugrešić i "Predeo slikan čajem" Milorada Pavića. I sledeće dve godine trijumfovali su romani, "Timor mortis" Slobodana Selenića i "Lagum" Svetlane Velmar-Janković. "Strah od zvona" Radoslava Bratića bila je zatim prva i do sada jedina zbirka pripovedaka koja je dobila naklonost "Mešinog" žirija. Sledeća 1992. bila je u znaku prve pobede pesničke knjige, sjajnog "Pisma" Ivana V. Lalića, posle čega je priznanje poneo roman "Sudbina i komentari" Radoslava Petkovića. U to vreme pesnik mlade generacije Dragan Jovanović Danilov dobio je najviše glasova žirija 1994. za zbirku stihova "Živi pergament", da bi sledeće tri godine opet u prvom planu bila romansijerska ostvarenja: "Gospodar i sluge" Antonija Isakovića, "Vreme vlasti" Dobrice Ćosića, "Opsada crkve svetog Spasa" Gorana Petrovića i "Despot i žrtva" Dobrila Nenadića.

Sledeće 1999. pažnju članova žirija najviše je zaokupila "Sedmica", pesnička knjiga Milosava Tešića posle koje se među dobitnike upisao Radovan Beli Marković sa romanom "Limunacija u Ćelijama". "Jesenja svila", roman doajena Danila Nikolića, pobedio je u ovoj, po pravilu, neizvesnoj trci, a naredne tri godine na prestolu su se našle pesničke zbirke - "Nedremano oko" Rajka Petrova Noga, "Svetlost u naletu" Vojislava Karanovića i "Fascikla" Stevana Raičkovića. Roman "Semolj zemlja" iz pera Mira Vuksanovića uspeo je da nadmaši sve takmace u 2005. godini, u 2006. to je pošlo za perom Novici Tadiću sa pesničkom zbirkom "Neznan", a prošlogodišnja produkcija u znaku je "Ruskog prozora" Dragana Velikića.

Mnoga od ovih dela imala su brojna ponovljena izdanja, prevode na strane jezike, a ovenčane su i drugim značajnim nagradama, što je još jedna potvrda ovog velikog kulturnog rituala, koji će "Večernje novosti" nastavljati da neguju i obogaćuju.

BIOGRAFIJA

Rođen 1953. u Beogradu, Dragan Velikić je diplomirao na Svetskoj književnosti sa teorijom književnosti na Filološkom fakultetu. Od 1994. do 1999. bio je urednik izdavačke delatnosti Radija B 92, pisao je kolumne za NIN, "Vreme", "Danas" i "Reporter", a u junu 2005. godine postavljen je

za ambasadora Republike Srbije u Beču.

U književnosti se oglasio romanom "Via Pula" za koji je dobio nagradu "Miloš Crnjanski" i koji je imao tri izdanja. Usledili su romani, sa takođe po nekoliko izdanja: "Astragan", "Hamsin 51", "Severni zid", "Danteov trg", "Slučaj Bremen" i "Dosije Domaševski". Objavio je i knjige priča "Pogrešan čovek i staklena bašta", kao i knjige eseja "YU-tlandida", "Deponija", "Stanje stvari" i "Pseća pošta". Knjige su mu prevedene na desetak evropskih jezika.

Za "Ruski prozor" osim "Mešine" dobio je NIN-ovu nagradu za roman godine.