Vesti » Dnevnik 12.03.2008

Ostaviti idealiste na miru

Dnevnik sreda, 12. mart 2008.
Drama Srpskog narodnog pozorišta na Kamernoj sceni priprema predstavu “Godo na usijanom limenom krovu” Branka Dimitrijevića, u režiji Nikole Zavišića, koja će premijerno biti izvedena u petak, 14. marta, a potom će 20.marta otvoriti Dane komedije u Jagodini. Najavljena kao neoegzistencijalistička romantična komedija, ova drama govori o tri para koji provode vreme na krovu višespratnice, “gde ratuju sa urokljivim pticama, gromovima, strujom i vanzemaljcima”.

Ovaj komad je zapravo imao preteču u vidu romana “Nećemo o politici” Branka Dimitrijevića, poslednjeg u trilogiji o Beogradu osamdesetih godina prošlog veka, pored “Hoćeš li da popiješ nešto” i “Oktoberfest”. U romanu “Nećemo o politici” glavni junaci se, po rečima Branka Dimitrijevića, kreću u “boemski nastrojenoj subkulturi koja bekstvom u, kako je lepo primetio Igor Mandić, večitu adolescenciju ne prihvata da ozbiljno shvati pravila igre društva u kome vladaju iracionalnost i apsurd”. Ovaj roman je već doživeo dramatizaciju u somborskom pozorištu, a sada po njemu ponovo nastaje pozorišna predstava.

Istorija teksta”Godo na usijanom limenom krovu”počinje u Ajovi, pre više od dvadeset godina, koje je Branko Dimitrijević tamo proveo, i toj drami se Dimitrijević povremeno vraćao.

- Vratio sam se u rodnu zemlju posle dvadesetogodišnjeg izbivanja i brzo shvatio da iracionalnost i apsurd i dalje igraju vrlo važne uloge. Poslednja verzija “Godoa na krovu” se tako sama nametnula. Ona je zapravo jedan rekvijem za sanjare. Ona je apel da se bezopasni idealisti (naravno da ima i onih drugih) ostave na miru, mada priznajem da daju loš primer i mogu da deluju zarazno. Konačno, ona je i molba vanzemaljcima da pojedine naše sugrađane vrate ako im više nisu potrebni - reči su Branka Dimitrijevića.

U predstavi igraju Marija Medenica, Sanja Ristić - Krajnov, Jovana Mišković, Nenad Pećinar, Igor Pavlović i Marko Savić.

Predstavu režira mladi Nikola Zavišić, koji je magistrirao pozorišnu režiju 2003. na katedri alternativnog i lutkarskog pozorišta Akademije lepih umetnosti u Pragu.

- Ovo nije prvi put da radim na tekstu Branka Dimitrijevića, poznajem ga kao pisca, veliki sam fan njegovih romana još od detinjstva, i vrlo dobro umem da shvatim ono što Branko svojim vrlo nepretencioznim, iskrenim, vedrim i optimističkim humorom pokušava da kaže - napominje Nikola Zavišić. -”Godo na usijanom limenom krovu” je zaista egzistencijalistička, uslovno rečeno, komedija, koja je ujedno i parodija i tragedija.

Komad je duhovit na jedan duboko emotivan i, može se reći čak i staromodan način, koji nije svojstven sadašnjem poimanju vremena, u kojem je sve brzo i šturo. Brankovi likovi odnosno Godo, Ozi, Vesna, Miki, Tamara i Maja, na jednom krovu maštaju o tome kako bi voleli da imaju sređen život, a zapravo im je život, i vreme, sve osim sređenog. Komične situacije proizilaze iz njihovih karaktera, prilično različitih, zbog čega lako uvek može da dođe do sukoba. Međutim, nijedan od tih sukoba nije tragičan, ni zlomeran, nego sve proizilazi iz hedonizma i ljubavi prema životu, i prema uživanju.

Kako Nikola Zavišić navodi, predstava će apsolutno pratiti tok misli pisca, a kroz minimalističku režiju, koja će se pre svega odnositi na detaljan dizajn svetla, koji mu je uvek važan kao reditelju, kao i interesantan, novi tretman prostora u pozorištu. Za dizajn scene i kostima zadužena je Ivana Vasić, dok Zavišić potpisuje dizajn svetla, uz režiju.

- Kao reditelj, nisam uopšte ljubitelj kulisa i skupih scenografija. Sve je minimalno naznačeno, vrlo jasno, a sve zbog toga da bi publika mogla da koristi svoju maštu, što mi je bitno, da ne moram da nacrtam i da izdrobim sve na sitno, nego da ljudi, kada dođu da gledaju predstavu, mogu da uključe sopstveni mozak, i onoliko koliko se involviraju u predstavu, mogu toliko od nje da i dobiju - ističe Nikola Zavišić.

Muzički saradnik, odnosno dizajner zvuka i kompozitor je Bojan Simonoski, osnivač Belgradeyard sound sistema, tako da će se u predstavi čuti savremeni, slobodni džez, i, kako Zavišić dodaje, gomila semplova i zvukova, koji će se obrađivati, sve u skladu s atmosferom predstave, ljubavnih odnosa i elektriciteta koji je zapravo lajtmotiv predstave. Takva “jazzy” muzika odgovara slobodnoj formi ljudskih odnosa, smatra reditelj ove predstave, pošto se i džez sastoji od improvizacija, nadmaštavanja i nadigravanja, što rade i likovi na sceni.

N. Pejčić

Poslato 11.03.2008

Preuzeto sa sajta dnevnik.co.yu »

Povezane vesti

Premijera predstave Godo na usijanom limenom krovu
Građanski list sreda, 12. mart 2008.

Oglasi

Add to Google
Add to Facebook
©2008 Naslovi