Vesti » Blic 11.04.2008
Hranu kupuju na grame i komad
Nišlijama opao životni standard
Blic petak, 11. april 2008.
NIŠ - Uobičajena slika u niškim prodavnicama je da mušterija zatraži 100 grama sira ili mesa i jedan paradajz! Kupovina namirnica na kilogram za mnoge Nišlije je davno prošlo vreme, a život na grame svakodnevica zaposlenih, koji zarađuju u proseku 25.882 dinara i penzionera sa prosečnim primanjima od 16.160 dinara.
U gradu sa oko 260.000 stanovnika živi još jedan grad nezaposlenih sa 37.000 evidentiranih na birou za zapošljavanje, što je više, primera radi, od broja stanovnika Aleksinca! Na kazanu narodne kuhinje hrani se 2.500 građana, a oko 4.500 penzionera živi sa minimalnom penzijom, tek nešto većom od 100 evra, odnosno sa 9.082 dinara mesečno.
Tročlane porodice jedva sastavljaju kraj sa krajem i kada oboje odraslih rade.
- Zajedno primamo 22.000 dinara mesečno, jer otplaćujemo kredit. Kreditne kartice su nam pune minusa. Za dete i za račune za komunalije prvo se odvaja. A za drugo, ako ostane - kaže Dragana Vidojković, zaposlena kod privatnika.
Trgovac Dmitar Vrga veli da za hranu mora da se nađe para, ali da zbog različitih troškova njemu i supruzi svakog meseca ne gine stezanje kaiša.
- Ako želimo da posetimo ćerku i njenu porodicu u drugom gradu, moramo za put da odvojimo od usta. Nemamo ni za ručak u restoranu, a kamoli za letovanje - kaže Vrga.
Penzioneri ocenjuju životni standard kao golo preživljavanje.
- Kupim 200 grama mesa, i to ne svakog dana, da bih stavila u ručak za sina, a ja jedem obrok bez mesa. Nezaposleni sin i ja kada platimo komunalne račune, stiskamo se za hleb i mleko - kaže Milica Stanisavljević, penzionerka.
Trgovce zato više ne čude mušterije koje pazare jedan paradajz.
- Mnoge mušterije kupuju povrće i voće na komad. Stave u kesu jedan krastavac i jedan limun i zatraže da im izmerimo na vagi - kaže Jelena Dinić, radnica u piljari.
Ista je priča i u prodavnici mlečnih proizvoda.
- Ma, ljudi kupuju po 100 grama sira. Kažu: „Izmerite sir za 20 dinara“ ili „Primio sam penziju, častiću se danas sa 300 grama kačkavalja“. A sledećeg meseca dođe, pa se časti kanticom sira sa paprikom od 700 grama - kaže prodavačica Ljiljana.
Za porodični ručak 200 grama mesa
U mesare većina Nišlija slabo zalazi, a nizak životni standard „izbacio“ je iz upotrebe kilogram kao mernu jedinicu.
- Dođe penzioner i traži 200 grama mlevenog mesa, tek koliko mu je dovoljno da se spremi ručak tog dana. To je postalo uobičajeno, pa me više i ne čudi - kaže Dejan Vojinović, mesar.
U gradu sa oko 260.000 stanovnika živi još jedan grad nezaposlenih sa 37.000 evidentiranih na birou za zapošljavanje, što je više, primera radi, od broja stanovnika Aleksinca! Na kazanu narodne kuhinje hrani se 2.500 građana, a oko 4.500 penzionera živi sa minimalnom penzijom, tek nešto većom od 100 evra, odnosno sa 9.082 dinara mesečno.
Tročlane porodice jedva sastavljaju kraj sa krajem i kada oboje odraslih rade.
- Zajedno primamo 22.000 dinara mesečno, jer otplaćujemo kredit. Kreditne kartice su nam pune minusa. Za dete i za račune za komunalije prvo se odvaja. A za drugo, ako ostane - kaže Dragana Vidojković, zaposlena kod privatnika.
Trgovac Dmitar Vrga veli da za hranu mora da se nađe para, ali da zbog različitih troškova njemu i supruzi svakog meseca ne gine stezanje kaiša.
- Ako želimo da posetimo ćerku i njenu porodicu u drugom gradu, moramo za put da odvojimo od usta. Nemamo ni za ručak u restoranu, a kamoli za letovanje - kaže Vrga.
Penzioneri ocenjuju životni standard kao golo preživljavanje.
- Kupim 200 grama mesa, i to ne svakog dana, da bih stavila u ručak za sina, a ja jedem obrok bez mesa. Nezaposleni sin i ja kada platimo komunalne račune, stiskamo se za hleb i mleko - kaže Milica Stanisavljević, penzionerka.
Trgovce zato više ne čude mušterije koje pazare jedan paradajz.
- Mnoge mušterije kupuju povrće i voće na komad. Stave u kesu jedan krastavac i jedan limun i zatraže da im izmerimo na vagi - kaže Jelena Dinić, radnica u piljari.
Ista je priča i u prodavnici mlečnih proizvoda.
- Ma, ljudi kupuju po 100 grama sira. Kažu: „Izmerite sir za 20 dinara“ ili „Primio sam penziju, častiću se danas sa 300 grama kačkavalja“. A sledećeg meseca dođe, pa se časti kanticom sira sa paprikom od 700 grama - kaže prodavačica Ljiljana.
Za porodični ručak 200 grama mesa
U mesare većina Nišlija slabo zalazi, a nizak životni standard „izbacio“ je iz upotrebe kilogram kao mernu jedinicu.
- Dođe penzioner i traži 200 grama mlevenog mesa, tek koliko mu je dovoljno da se spremi ručak tog dana. To je postalo uobičajeno, pa me više i ne čudi - kaže Dejan Vojinović, mesar.
Preuzeto sa sajta blic.co.yu »
Komentari na drugim sajtovima
Oglasi
Vesti dana
©2008 Naslovi


Komentari