Vesti » Poslovna žena 25.04.2008
Umeti biti žena
Poslovna žena petak, 25. april 2008.
Svaka žena je povremeno ljubavnica, majka, prijateljica, sestra, zaposlena žena ili bilo šta drugo od bezbroj identiteta i uloga koje se izmenjuju dnevno i životno. Današnja žena privilegovana je većim stupnjem slobode za ostvarenje različitih uloga, ali ima izazovnu i pionirsku ulogu kako da ih poveže i živi, ostajući pri tom relativno svoja, zdrava, i u dobrim odnosima sa svojim bližnjima. Nema puno modela i primera u kojima to funkcioniše, ali zato ima bezbroj poruka i "dokazanih primera iz života" koji kažu: to je nemoguće, morate birati (čitajte: morate žrtvovati deo sebe!).
Kad se najvažnije ženske uloge nađu u konfliktu i postavi se dilema: majka ili ljubavnica; zaposlena žena ili majka; ćerka ili supruga; ili neka od bezbrojnih dilema u mogućim premutacijama uloga, tada za brojne žene počinje problem koji se često pretvori u paradoks – one preuzimaju sve više odgovornosti, izvršavaju sve više obaveza, ostvaruju se na sve više područja, a uživaju sve manje; pretvaraju se u servisne službe, sve dalje su od svojih potreba, sve više se osećaju krive, napete, opterećene brigama i još paradoksalnije: neuspešne i neostvarene.
Jeste li pronašli sebe kako, bivajući na vrhuncu uspešne karijere, povremeno maštate o divnim davnim vremenima kad su žene bile "samo žene", a muškarci "pravi muškarci": uloge su bile jasne, a i cena koju su polovi plaćali za njih ponekad se iz perspektive današnje jurnjave čini idiličnom i jednostavno "vrlo ljudskom". Taj izraz očaja sa smerom u regresivne ili retro priče i potrebe vrlo je razumljiv, jer oslobađanje ženama otvara nove mogućnosti, ali rešenje starog ponekad postaje novi problem.
Jedna od apsurdnijih životnih zamki za žene otvara se dilemom: biti majka ili ljubavnica stavljajući te dve vrlo bliske uloge u konflikt.
Ljubavnički i majčinski odnos nisu isključivi; to su samo različite vrste ljubavi i zadovoljenja različitih potreba; ljubavnistvo vodi u majčinstvo, a u zrelom braku ljubavni odnos dvoje odraslih ljudi podržava roditeljski odnos oba partnera prema detetu; u još zrelijoj, novo biće još više povezuje partnere i produbljuje njihovu bliskost, nudeći zdrav model razvoja detetu. Zašto je ovo navedeno više teorija i potencijal nego uobičajena stvarnost, bezbroj je razloga, a šta se sve u trijadi otac-majka-dete može zavrteti, izvor je brojih psihoterapijskih knjiga koje na raznim nivoima otkrivaju probleme i traže rešenja.
Porodična dinamika vrlo je kompleksna, ali jedno od pravila je da će ekstremiziranje i rigidnost u bilo kojoj od uloga na duže vreme ugroziti Porodicu. Za dilemu majka ili ljubavnica nije odgovorna samo žena, već jednako i muškarac, a njegova uloga posebno je značajna u početku roditeljstva, dok je dete sasvim malo i zavisno od majke. Nenahranjena majka ne može kvalitetno nahraniti vlastito dete i važna je partnerova podrška, a da je nova uloga ne bi potpuno apsorbovala, pomoći će kontinuitet ljubavničkog i partnerskog odnosa. Ako partnerski odnos nije zadovoljavajući, žena će verojatno produžiti simbiozu s detetom, fiksirati se u ulozi majke i u vlastitom detetu kompenzovati potrebu za ljubavlju. Ovo je još jedno od uobičajenih "rešenja" koje vremenom postaje problem.
Zašto se događa da seksualni život partnera dođe u krizu nakon rođenja deteta? Osim umora, iscrpljenosti, nove odgovornosti, snalaženja u novim ulogama i sl. razloga, koji, ako su jedini, samo prolazno deluju na seksualnost partnera, rođenje deteta najčešće je okidač za eskalaciju seksualnih problema koji su postojali već i ranije. Neke žene ne uživaju potpuno i slobodno u seksu i ne žive u dovoljno kvalitetnom ljubavničkom odnosu s partnerom, te majčinstvo koriste kao alibi za slobodu koju ranije nisu imale, a to je da ne vode ljubav, da je vode na drugačiji način i sl, a da pri tom ne "talasaju" delikatnu temu. Iz istog razloga, muškarci, da bi sačuvali svoju porodičnu bazu, povlače se iz ženinog kreveta i bacaju u radoholičarstvo, sigurnu ulogu "odraslog deteta" ili na socijalno poželjno zadovoljenje seksualnih potreba neopterećujućim ljubavničkim odnosom. Na taj način uvlače se by-pass "rešenja" bračnog odnosa, partnerstvo bledi strahujući od vlastitog neuspeha i bolujući od nedostatka komunikacije, a partneri se profiliraju u novim ulogama i smerovima.
Neretko, odnos prema detetu otvori roditeljske nenahranjene potrebe, pa investirajući u dete i hraneći dete roditelji postanu "preterano roditelji" i preterano ozbiljni u toj ulozi. Tako nesvesno kompenzuju svoju ranu frustraciju i zanemaruju vlastitu seksualnost, vraćajući se na svoje primarnije potrebe, koje nikad nisu zadovoljene. Ako su svesni šta im se događa i slobodni da "se nahrane", ovo je samo jedna od prolaznih, razvojnih faza.
Kako da žene budu manje DOBRE u svojim ulogama i oslobode se sindroma odlikašice koja ne uživa u svojim peticama, već se rasplakuje zbog trojke, a primisao na jedinicu ravna je katastrofi. Tako da nauče i dozvole sebi da budu DOBRO. Na duge pruge odlikašice se obično razbole. Pritisak je prevelik, a gratifikacija nedovoljna. Za dobro zdravlje i dobar život važno je imati pravo i slobodu na sve "ocene" kao i na sve uloge i eksperimentisanje i uživanje u njima. A ispod svake uloge leži odnos prema samoj sebi. To je najintimniji, najvažniji, najsuštinskiji i najtrajniji odnos koji imamo.
Ne zaboravite da ste u svakom trenutku – i kad ste majka, hranitelj, ljubavnica, kuvarica, profesionalka, te kad se svaka od navedeih bori za svoje vreme i prostor – vi konstantno osoba s vlastitim potrebama, koja se razvija i osveštava sebe i život kroz različita iskustva i uloge. Osveštavajući sebe, dajući vremena sebi, preuzimajući odgovornost za vlastite potrebe, kvalitetnije možete biti odgovorne za druge. Ako uživate, bez osećaja krivice, podelite odgovornost s drugima, dozvolite sebi greške i nesavršenost, stvaraćete manje napetosti i u sebi i oko sebe, pa će se razne uloge u vašem unutrašnjem i spoljnom svetu udobnije smestiti. Da biste uživale u ljubavi, morate voleti sebe; da biste hranile, morate biti site. A što se imanja ili neimanja vremena tiče (glavni adut svake današnje ozbiljne argumentacije) – sve vreme koje imate je vaše vreme.
Izvor: Meridijana
Kad se najvažnije ženske uloge nađu u konfliktu i postavi se dilema: majka ili ljubavnica; zaposlena žena ili majka; ćerka ili supruga; ili neka od bezbrojnih dilema u mogućim premutacijama uloga, tada za brojne žene počinje problem koji se često pretvori u paradoks – one preuzimaju sve više odgovornosti, izvršavaju sve više obaveza, ostvaruju se na sve više područja, a uživaju sve manje; pretvaraju se u servisne službe, sve dalje su od svojih potreba, sve više se osećaju krive, napete, opterećene brigama i još paradoksalnije: neuspešne i neostvarene.
Jeste li pronašli sebe kako, bivajući na vrhuncu uspešne karijere, povremeno maštate o divnim davnim vremenima kad su žene bile "samo žene", a muškarci "pravi muškarci": uloge su bile jasne, a i cena koju su polovi plaćali za njih ponekad se iz perspektive današnje jurnjave čini idiličnom i jednostavno "vrlo ljudskom". Taj izraz očaja sa smerom u regresivne ili retro priče i potrebe vrlo je razumljiv, jer oslobađanje ženama otvara nove mogućnosti, ali rešenje starog ponekad postaje novi problem.
Jedna od apsurdnijih životnih zamki za žene otvara se dilemom: biti majka ili ljubavnica stavljajući te dve vrlo bliske uloge u konflikt.
Ljubavnički i majčinski odnos nisu isključivi; to su samo različite vrste ljubavi i zadovoljenja različitih potreba; ljubavnistvo vodi u majčinstvo, a u zrelom braku ljubavni odnos dvoje odraslih ljudi podržava roditeljski odnos oba partnera prema detetu; u još zrelijoj, novo biće još više povezuje partnere i produbljuje njihovu bliskost, nudeći zdrav model razvoja detetu. Zašto je ovo navedeno više teorija i potencijal nego uobičajena stvarnost, bezbroj je razloga, a šta se sve u trijadi otac-majka-dete može zavrteti, izvor je brojih psihoterapijskih knjiga koje na raznim nivoima otkrivaju probleme i traže rešenja.
Porodična dinamika vrlo je kompleksna, ali jedno od pravila je da će ekstremiziranje i rigidnost u bilo kojoj od uloga na duže vreme ugroziti Porodicu. Za dilemu majka ili ljubavnica nije odgovorna samo žena, već jednako i muškarac, a njegova uloga posebno je značajna u početku roditeljstva, dok je dete sasvim malo i zavisno od majke. Nenahranjena majka ne može kvalitetno nahraniti vlastito dete i važna je partnerova podrška, a da je nova uloga ne bi potpuno apsorbovala, pomoći će kontinuitet ljubavničkog i partnerskog odnosa. Ako partnerski odnos nije zadovoljavajući, žena će verojatno produžiti simbiozu s detetom, fiksirati se u ulozi majke i u vlastitom detetu kompenzovati potrebu za ljubavlju. Ovo je još jedno od uobičajenih "rešenja" koje vremenom postaje problem.
Zašto se događa da seksualni život partnera dođe u krizu nakon rođenja deteta? Osim umora, iscrpljenosti, nove odgovornosti, snalaženja u novim ulogama i sl. razloga, koji, ako su jedini, samo prolazno deluju na seksualnost partnera, rođenje deteta najčešće je okidač za eskalaciju seksualnih problema koji su postojali već i ranije. Neke žene ne uživaju potpuno i slobodno u seksu i ne žive u dovoljno kvalitetnom ljubavničkom odnosu s partnerom, te majčinstvo koriste kao alibi za slobodu koju ranije nisu imale, a to je da ne vode ljubav, da je vode na drugačiji način i sl, a da pri tom ne "talasaju" delikatnu temu. Iz istog razloga, muškarci, da bi sačuvali svoju porodičnu bazu, povlače se iz ženinog kreveta i bacaju u radoholičarstvo, sigurnu ulogu "odraslog deteta" ili na socijalno poželjno zadovoljenje seksualnih potreba neopterećujućim ljubavničkim odnosom. Na taj način uvlače se by-pass "rešenja" bračnog odnosa, partnerstvo bledi strahujući od vlastitog neuspeha i bolujući od nedostatka komunikacije, a partneri se profiliraju u novim ulogama i smerovima.
Neretko, odnos prema detetu otvori roditeljske nenahranjene potrebe, pa investirajući u dete i hraneći dete roditelji postanu "preterano roditelji" i preterano ozbiljni u toj ulozi. Tako nesvesno kompenzuju svoju ranu frustraciju i zanemaruju vlastitu seksualnost, vraćajući se na svoje primarnije potrebe, koje nikad nisu zadovoljene. Ako su svesni šta im se događa i slobodni da "se nahrane", ovo je samo jedna od prolaznih, razvojnih faza.
Kako da žene budu manje DOBRE u svojim ulogama i oslobode se sindroma odlikašice koja ne uživa u svojim peticama, već se rasplakuje zbog trojke, a primisao na jedinicu ravna je katastrofi. Tako da nauče i dozvole sebi da budu DOBRO. Na duge pruge odlikašice se obično razbole. Pritisak je prevelik, a gratifikacija nedovoljna. Za dobro zdravlje i dobar život važno je imati pravo i slobodu na sve "ocene" kao i na sve uloge i eksperimentisanje i uživanje u njima. A ispod svake uloge leži odnos prema samoj sebi. To je najintimniji, najvažniji, najsuštinskiji i najtrajniji odnos koji imamo.
Ne zaboravite da ste u svakom trenutku – i kad ste majka, hranitelj, ljubavnica, kuvarica, profesionalka, te kad se svaka od navedeih bori za svoje vreme i prostor – vi konstantno osoba s vlastitim potrebama, koja se razvija i osveštava sebe i život kroz različita iskustva i uloge. Osveštavajući sebe, dajući vremena sebi, preuzimajući odgovornost za vlastite potrebe, kvalitetnije možete biti odgovorne za druge. Ako uživate, bez osećaja krivice, podelite odgovornost s drugima, dozvolite sebi greške i nesavršenost, stvaraćete manje napetosti i u sebi i oko sebe, pa će se razne uloge u vašem unutrašnjem i spoljnom svetu udobnije smestiti. Da biste uživale u ljubavi, morate voleti sebe; da biste hranile, morate biti site. A što se imanja ili neimanja vremena tiče (glavni adut svake današnje ozbiljne argumentacije) – sve vreme koje imate je vaše vreme.
Izvor: Meridijana
Preuzeto sa sajta poslovnazena.biz »
Oglasi
Vesti dana
©2008 Naslovi


Komentari