Arhiva » Vesti » Politika 18.07.2008
Pavlu Strugaru sedam i po godina zatvora
Konačnom presudom Žalbeno veće Haškog tribunala penzionisanom generalu JNA umanjilo prvostepenu kaznu za pola godine
Politika petak, 18. jul 2008.
Žalbeno veće Haškog tribunala kojem je predsedavala sudija Andresija Vaz juče je penzionisanog generala JNA Pavla Strugara (75), optuženog za granatiranje zaštićenog istorijskog jezgra Dubrovnika u decembru 1991. godine, proglasilo krivim „za pustošenje koje nije opravdano vojnom nuždom, kršenje zakona i običaja ratovanja i protivpravne napade na civilne objekte” i osudilo ga na sedam i po godina zatvora.
Konačnom presudom bivšem komandantu Druge operativne grupe JNA za šest meseci je smanjena kazna od osam godina zatvora koju mu je prvostepeno veće izreklo 31. januara 2005. godine.
Kako piše u prvostepenoj presudi koju je donelo veće predsedavajućeg Kevina Parkera, Strugar je naredio napad na Srđ 6. decembra 1991. godine, a Treći bataljon 472. motorizovane brigade koji je granatirao dubrovački Stari grad bio je podređen Drugoj operativnoj grupi kojom je general Strugar komandovao od 12. oktobra 1991. godine. Pretresno veće je ocenilo da se radilo o hotimičnom granatiranju, a ne o uzvratnoj vatri na hrvatske ili neke druge vojne položaje, postojeće ili pretpostavljene, te da je taj napad prouzrokovao znatna oštećenja u Starom gradu i doveo do pogibije dve osobe i ranjavanja druge dve, pri čemu nijedna od tih osoba nije aktivno učestvovala u
neprijateljstvima.
Na prvostepenu presudu obe strane u postupku uložile su žalbe.
Strugar je od Žalbenog veća tražio da donese oslobađajuću presudu po svim tačkama optužnice, da naloži da mu se ponovo sudi ili da mu se izrečena kazna znatno smanji.
Odbacujući žalbu odbrane, Žalbeno veće je juče potvrdilo nalaze iz prvostepene presude da je Strugar imao de jure i de fakto kontrolu nad trupama koje su granatirale dubrovački Stari grad.
„Pretresno veće je ispravno zaključilo da je Strugar propustio da preduzme neophodne mere da bar zaustavi granatiranje”, rekla je
Vazova.
Usvajajući delimično žalbu tužilaštva, Žalbeno veće je zaključilo da Strugar snosi komandnu odgovornost i za dve tačke optužnice po kojima je bio oslobođen prvostepenom presudom.
Zaključujući da je kao komandant „imao razloga da zna da će njegovi potčinjeni počiniti zločin, a nije ništa učinio da ih spreči”, Žalbeno veće je Strugara proglasilo krivim i za uništavanje neopravdano vojnom potrebom i nezakonite napade na civilne objekte.
Kako je saopštila sudija Vaz, to, međutim, nije uzeto u obzir pri određivanju nove kazne.
Pri izricanju kazne sudije su imale u vidu godine optuženog i njegovo zdravstveno stanje koje se pogoršalo posle izricanja prvostepene presude.
General Strugar dobrovoljno se predao Haškom tribunalu 21. oktobra 2001. godine, a četiri dana kasnije izjasnio se da nije kriv. Početkom decembra on je iz zdravstvenih razloga bio privremeno pušten na slobodu, a u pritvor Haškog tribunala vratio se 12. decembra 2003, uoči suđenja koje je počelo 16. decembra 2003.
Strugar će ostati u pritvoru Haškog tribunala dok se ne izvrše konačne pripreme za njegovo prebacivanje u zemlju u kojoj će izdržavati kaznu.
Po pravilima tribunala, od celokupnog trajanja kazne biće mu oduzeto vreme provedeno u pritvoru.
U želji da mu se omogući da ostatak zatvorske kazne odsluži u Crnoj Gori, general Pavle Strugar je u septembru prošle godine povukao žalbu na prvostepenu presudu. Ali u međuvremenu se ispostavilo da takav transfer nije moguć jer se u izveštaju generalnog sekretara UN, koji je sastavni deo Rezolucije 827 Saveta bezbednosti kojom je osnovan tribunal, izričito navodi da će se, zbog prirode i težine počinjenih zločina, kazne koje tribunal izrekne „izdržavati van teritorije bivše Jugoslavije.
Krivicu za granatiranje Dubrovnika u decembru 1991. pred tribunalom je priznao Strugaru podređeni viceadmiral Miodrag Jokić, tadašnji komandant Vojnopomorskog sektora Boka. Jokić je osuđen na sedam godina zatvora, a zatim je svedočio protiv Strugara. Admiral Jokić kaznu izdržava u Norveškoj.
LJ. Milisavljević
[objavljeno: 18/07/2008.]
Konačnom presudom bivšem komandantu Druge operativne grupe JNA za šest meseci je smanjena kazna od osam godina zatvora koju mu je prvostepeno veće izreklo 31. januara 2005. godine.
Kako piše u prvostepenoj presudi koju je donelo veće predsedavajućeg Kevina Parkera, Strugar je naredio napad na Srđ 6. decembra 1991. godine, a Treći bataljon 472. motorizovane brigade koji je granatirao dubrovački Stari grad bio je podređen Drugoj operativnoj grupi kojom je general Strugar komandovao od 12. oktobra 1991. godine. Pretresno veće je ocenilo da se radilo o hotimičnom granatiranju, a ne o uzvratnoj vatri na hrvatske ili neke druge vojne položaje, postojeće ili pretpostavljene, te da je taj napad prouzrokovao znatna oštećenja u Starom gradu i doveo do pogibije dve osobe i ranjavanja druge dve, pri čemu nijedna od tih osoba nije aktivno učestvovala u
neprijateljstvima.
Na prvostepenu presudu obe strane u postupku uložile su žalbe.
Strugar je od Žalbenog veća tražio da donese oslobađajuću presudu po svim tačkama optužnice, da naloži da mu se ponovo sudi ili da mu se izrečena kazna znatno smanji.
Odbacujući žalbu odbrane, Žalbeno veće je juče potvrdilo nalaze iz prvostepene presude da je Strugar imao de jure i de fakto kontrolu nad trupama koje su granatirale dubrovački Stari grad.
„Pretresno veće je ispravno zaključilo da je Strugar propustio da preduzme neophodne mere da bar zaustavi granatiranje”, rekla je
Vazova.
Usvajajući delimično žalbu tužilaštva, Žalbeno veće je zaključilo da Strugar snosi komandnu odgovornost i za dve tačke optužnice po kojima je bio oslobođen prvostepenom presudom.
Zaključujući da je kao komandant „imao razloga da zna da će njegovi potčinjeni počiniti zločin, a nije ništa učinio da ih spreči”, Žalbeno veće je Strugara proglasilo krivim i za uništavanje neopravdano vojnom potrebom i nezakonite napade na civilne objekte.
Kako je saopštila sudija Vaz, to, međutim, nije uzeto u obzir pri određivanju nove kazne.
Pri izricanju kazne sudije su imale u vidu godine optuženog i njegovo zdravstveno stanje koje se pogoršalo posle izricanja prvostepene presude.
General Strugar dobrovoljno se predao Haškom tribunalu 21. oktobra 2001. godine, a četiri dana kasnije izjasnio se da nije kriv. Početkom decembra on je iz zdravstvenih razloga bio privremeno pušten na slobodu, a u pritvor Haškog tribunala vratio se 12. decembra 2003, uoči suđenja koje je počelo 16. decembra 2003.
Strugar će ostati u pritvoru Haškog tribunala dok se ne izvrše konačne pripreme za njegovo prebacivanje u zemlju u kojoj će izdržavati kaznu.
Po pravilima tribunala, od celokupnog trajanja kazne biće mu oduzeto vreme provedeno u pritvoru.
U želji da mu se omogući da ostatak zatvorske kazne odsluži u Crnoj Gori, general Pavle Strugar je u septembru prošle godine povukao žalbu na prvostepenu presudu. Ali u međuvremenu se ispostavilo da takav transfer nije moguć jer se u izveštaju generalnog sekretara UN, koji je sastavni deo Rezolucije 827 Saveta bezbednosti kojom je osnovan tribunal, izričito navodi da će se, zbog prirode i težine počinjenih zločina, kazne koje tribunal izrekne „izdržavati van teritorije bivše Jugoslavije.
Krivicu za granatiranje Dubrovnika u decembru 1991. pred tribunalom je priznao Strugaru podređeni viceadmiral Miodrag Jokić, tadašnji komandant Vojnopomorskog sektora Boka. Jokić je osuđen na sedam godina zatvora, a zatim je svedočio protiv Strugara. Admiral Jokić kaznu izdržava u Norveškoj.
LJ. Milisavljević
[objavljeno: 18/07/2008.]
Preuzeto sa sajta politika.co.yu »
Povezane vesti
Strugaru sedam i po godina zatvora
Građanski list petak, 18. jul 2008.
Strugaru smanjena kazna
Večernje novosti petak, 18. jul 2008.
Oglasi
Vesti dana
©2008 Naslovi



Komentari