Pjevamo o stvarima koje su korijen svih problema

Nekoliko sarajevskih gimnazijalaca je daleke 1987. napravilo bend i nazvalo ga "Letu štuke", što je bila čista parodija na ime popularnog benda "U2" (naziv aviona). Danas čuveni američki pisac, Sarajlija Aleksandar Hemon, za "Letu štuke" piše da su "jedno od najboljih imena južnoslavenskog rokenrola". Inače, grupa je 90-ih prestala s radom, a do svog drugog života i (tek) prvog albuma dolazi 2005. godine, kad je Dino Šaran (na obe slike koje donosimo je u sredini), gitarista, pevač i glavni autor pesama, napravio nove "Letu štuke". Izdvojili su se hitovi Minimalizam, Kao na zapad, Grad bez boje, bend je nagrađen s tri Davorina (bosanskohercegovački muzički Oskar), a na godišnjoj listi albuma zagrebačkog Jutarnjeg lista zauzeli su drugo mesto.

Neverovatno je da publika u Srbiji najbolju bosanskohercegovačku pop-rok grupu otkriva tek tri godine kasnije, i to zahvaljujući diskografskoj kući "Goraton" iz Podgorice, koja je za tržište i Srbije i Crne Gore nedavno objavila njihov nov album Proteini i ugljikohidrati, ali i sjajni prvi album. Koncertnu premijeru istočno od Drine grupa "Letu štuke" imala je nedavno na festivalu na Petrovaradinskoj tvrđavi. "Exit je super, vidi se da je to jedan od najznačajnijih evropskih muzičkih festivala. U povratku smo čuli za tragediju u kampu, i jako mi je žao što se to dogodilo. Što se tiče programa, organizacije, nemam nikakvu primjedbu", kaže na početku razgovora za GL Dino Šaran, frontmen "Štuka".

Grupa "Letu štuke" postojala je i pre rata, a prvi album ste objavili tek 2005. Zašto?

– Ta priča da smo postojali 15-20 godina, pa tek onda objavili prvi album – nije tačna, i pogreška je našeg PR-a, nastala nakon prvog albuma. U periodu od '86. do '93. postojao je bend "Letu štuke", međutim, to je bila sasvim drugačija furka, i niko osim Đanija Pervana, koji je naš bubnjar i producent, i mene, nije u novoj postavi "Štuka". Mi smo počeli zvanično raditi 2004, a ranije smo bili samo demo bend.

Opus benda može se podeliti na dva dela – ljubavne balade i brže pesme u kojima kritikujete razne stvari...

– Nije to neka "kritika". Postoji kritika i kritizerstvo, a mi nismo skloni ni jednom ni drugom. Možda u nekoliko pjesama ima malo više gorčine. Te se pjesme prepliću s ljubavnim pjesmama. Meni su najdraže pjesme koje su ljubavne a da imaju taj socijalni momenat. Kao autor, više sam po profilu sociolog nego neki politikant. Manje me zanima čista politika, a više ljudi i razne društvene pojave, kao što su hipokrizija, malograđanština... Pjevamo o stvarima koje su korijen svih problema, koji su ljudima vrlo očigledni... To se ne odnosi samo na ove prostore, već na cijeli svijet. Umjetnik bi trebalo da pjeva o onome što ga okružuje u vremenu i prostoru u kojem živi.

Prvi singl s novog albuma je pesma "Tesla", koja je posveta ne samo naučniku iz Like već i Džoniju Štuliću?!

– Ta pjesma je ispala kao manifest čitavog albuma. Ona je ispala kao pismo Džoniju, koji je uticao na cijele generacije, pa i na moj autorski rad. To je pjesma i o Nikoli Tesli, i o svim ljudima koji su dali život za ideju, bez ikakvih kalkulacija. Oni nisu živjeli po današnjim mjerilima vrijednosti, njima je ljudskost bila pod jedan, a onda sve ostalo. Možda to ima veze i s bivšim sistemom...

Nedavno ste prvi put svirali i u Crnoj Gori, u Podgorici i Budvi. Kako ste prošli?

– Bilo je sjajno! Mislim da ćemo koncert u Podgorici morati ponoviti, već za mjesec dana, jer je pola ljudi koji su kupili karte ostalo bez koncerta, zato što smo umjesto na terasi, zbog kiše, svirali u sali KIC-a "Budo Tomović". Na rok festivalu u Budvi svirali smo sa sjajnom sarajevskom grupom "Skroz" (koju predvodi mlađi brat našeg sagovornika, Adnan – prim. N. G.). Voljeli bismo da i ljude u Beogradu, Novom Sadu i drugim gradovima u Srbiji upoznamo s ovim što radimo. Tu su i Hrvatska i BiH, nadamo se i Slovenija i Makedonija, prostor za koji nas vežu jezik i mentalitet... Nije to nikakva jugonostalgija, već potreba da se kaže ono što se ima reći.

Dobar posao

– Reakcije na naš nov album su dobre, mogu reći, čak odlične! Prvi album je bio svjež i za publiku i za kritiku, bilo je to nešto novo, i bilo je logično da poluči takav uspijeh. Drugi album je drugačiji. Na neki način, on je nastavak priče prvog albuma, ali nismo se htjeli na njega "naštiklati". Drugi album je poseban, i nadam se da će imati svoju istoriju. Reakcije kritike su podijeljene, ali, što kaže Oskar Vajld, kad se kritika podijeli oko nekog djela, to znači da je umjetnik dobro napravio posao.