Knjiga o banatskom selu

RTS

Predstavljena etnografska monografija "Banatsko selo: društvene i kulturne promene", profesora Nikole F. Pavkovća. Etnolozi smatraju da je tom knjigom "vraćena vera" u Cvijićeve i Erdeljanovićeve metode.

U Etnografskom muzeju u Beogradu u punoj sali za bioskopske projekcije predstavljena je knjiga prof. dr Nikole F. Pavkovića "Banatsko selo: društvene i kulturne promene", u izdanju Matice srpske.

Profesor Pavković je predavao na Odeljenju za etnologiju i antropologiju beogradskog Filozofskom fakultetu predmete "Uvod u etnološke i antropološke studije", "Socijalna kultura naroda Jugoslavije" i "Metodologija etnoloških istraživanja".

Monografija je autobiografskog karaktera, pošto je prof. Pavković , prema sopstvenim rečima, domorodac i zato je ova naučna studija pisana u prvom licu.

Lokalnim istraživanjima do globalnih rešenja 

Promoteri doc. dr Slobodan Naumović, kome je Pavković bio mentor, i dr Dušan Drljača, sa Etnološkog intituta SAN-u, ocenili su da je knjiga " jedinstvena i neponovljiva po analizi brojnih dokumenata i pisanih izvora različitog porekla, po izlaganju životnih istina kazivača i po odlično urađenim analizama pojedinih tematskih celina iz oblasti etnologije".

Prema rečima dr Drljače, ova obimna, bogato ilustrovana, monografija na nekoliko stotina stranica daje potpunu i realnu sliku južnobanatskog sela "od postanka sveta".

"Sela i stanovnike Gaja i Dubovca imamo kao na dlanu, zahvaljujući decenijskom uvidu Pavkovića i obimnom rukopisu naučno-zasnovanog i verodostojnog teksta", rekao je dr Drljača.

Naumović smatra da je Pavković ovom studijom vratio veru u istraživačke metode "Cvijićevske škole" i Jovana Erdeljanovića, što se neko vreme smatralo zastarelim, a pri tome je pokazao da se na osnovu istraživanja na lokalanom nivou mogu dobiti odgovori na neka pitanja globalnih razmera.

Autor je objasnio da je odbarao Gaj i Dubovac pošto se nalaze između Dunava i Deliblatske peščare, a to je rubno područje kroz milenijume, jer se u rimsko doba tu protezao limes, u srednjem veku su se sretali Istok (Vizantija) i Zapad (prvo varvari, a zatim katoličke zemlje) Osmanlijsko carstvo i Austrija, pa Srbija i Ugarska .

To je i područje stalnog doseljavanja i prožimanja raznih tradicija i verovanja i sve je to ostavilo traga na njegovu materijalnu, duhovnu i socijalnu kulturu, naglasio je Pavković.