Ugušili bismo se bez para iz Evropske unije
Cela ova priča o bankama i onome što je nedavno izgovorio aktuelni ministar policije i mandatar buduće vlade Ivica Dačić podseća na ružan običaj u Šumadiji, gde siromašak nekako uzajmi stotinak evra od komšije, a onda, kada dođe vreme da mu ih vrati, krene po selu da ga ogovara na sva usta – kako je lopuža i kako se obogatio na tuđoj muci. „Politika“ je juče pitala generalnog sekretara Udruženja banaka Srbije prof. dr Veroljuba Dugalića ima li kakve sličnosti ova anegdota sa svim onim što nam se ovih dana događa u svetu finansija, kada je Dačić „strane banke” optužio da su „neprijatelji naroda”.
Možda je, kaže uvek odmereni Dugalić, Dačić upotrebio malo prejake i nedovoljno izvagane reči, ali one nisu naš specijalitet. Bankare i banke nigde, ne samo kod nas, niko ne voli. Dugalić ne bi o dubljim ekonomskim, socijalnim i sociološkim dimenzijama odnosa između onog ko traži i daje zajam, ali upozorava – banke su specijalizovane prodavnice specifične robe koja se zove novac. On ima svoju cenu i po određenim pravilima mora se vratiti i platiti. Ideološke ocene tog posla, po njemu, ne smanjuju kamate.
Obrušavajući se na banke Dačić je, ističe naš sagovornik, prevideo da to nisu „strane” već naše banke sa stranim kapitalom. „Ne znam da li je pod tim imenom imao u vidu i ruske banke koje rade kod nas ili su one, možda, nešto ideološki lakše od onih koje su došle iz EU donoseći najčistiji mogući kapital u posrnulu srpsku privredu i njene finansije.”
.................................................
Ceo tekst pročitajte u štampanom izdanju od 19. jula. Ako ste zainteresovani da se pretplatite na elektronsko izdanje cele „Politike“ kliknite OVDE.
Slobodan Kostić
objavljeno: 19.07.2012
Objavljeno na sajtu politika.rs »

Komentari