Vesti » Blic 03.03.2008
Stari nemaju novca za dom
Skupo u Gerontološkom centru
Blic ponedeljak, 3. mart 2008.
Iako u Gerontološkom centru u Nišu ima samo 286 mesta za smeštaj starih osoba, uvek se može naći neko slobodno mesto. Za razliku od Beograda i Vojvodine, u Nišu nema gužve za mesto u staračkom domu jer većina starijih osoba ne može da plati smeštaj. Nemaština je jedini razlog zašto u gradu ne postoji nijedan privatni staračni dom koji bi, kao zdrava konkurencija, možda i oborio cenu.
- Kako smo mogli da pređemo u starački dom kad moj muž ima penziju 18.000 dinara, a treba mesečno da plaćamo garsonjeru skoro 40.000 dinara. Ni sin ni ćerka nisu mogli toliko da nam plaćaju. Pošto više ne možemo da se sami staramo o sebi, sa suprugom smo prešli kod ćerke. To je bilo jedino rešenje. Znam da imaju dosta obaveza oko nas, nismo imali neko drugo rešenje. U Domu bismo imali sve obezbeđeno i ne bismo smetali ćerkinoj porodici. Međutim, zaista je preskupo da plaćaju dom - priča starija Nišlijka Dragica B.
Direktorka Gerontološkog centra Miroslava Mihajlović kaže da postoji veliko interesovanje, kao i da mnogi potencijalni korisnici ili njihovi srodnici dolaze da se raspitaju i vide uslove u domu, ali da se posle toga ne vrate.
- U gradu u kome je niska prosečna plata, a veliki broj građana je bez posla, ne možete očekivati da će biti mnogo onih koji mogu da plate smeštaj kod nas. Oni bez posla mogu sami da čuvaju svoje ostarele roditelje. Iako postoji mogućnost zalaganja nekretnina, to se jako retko dešava. Cene se kreću od 14.000 do 35.000 dinara. Najskuplji je smeštaj u odlično opremljenim garsonjerama. Evo, sada imamo slobodnih 15 mesta. Malo je veći pritisak na mesta za dementne osobe. Trenutno je troje na čekanju, ali će vrlo brzo dobiti mesto - ističe direktorka.
Ona dodaje da je to razlog što se niko od privatnika ne odlučuje da otvori privatni dom za starije osobe.
- U Beogradu, Novom Sadu i po čitavoj Vojvodini niču privatni gerontološki centri. Međutim, niko u Nišu nema razloga da radi nešto što nije rentabilno. Volela bih da se u gradu otvore privatni domovi jer je konkurencija uvek dobra - naglašava Mihajlović.
Postojeći komentari (0)
- Kako smo mogli da pređemo u starački dom kad moj muž ima penziju 18.000 dinara, a treba mesečno da plaćamo garsonjeru skoro 40.000 dinara. Ni sin ni ćerka nisu mogli toliko da nam plaćaju. Pošto više ne možemo da se sami staramo o sebi, sa suprugom smo prešli kod ćerke. To je bilo jedino rešenje. Znam da imaju dosta obaveza oko nas, nismo imali neko drugo rešenje. U Domu bismo imali sve obezbeđeno i ne bismo smetali ćerkinoj porodici. Međutim, zaista je preskupo da plaćaju dom - priča starija Nišlijka Dragica B.
Direktorka Gerontološkog centra Miroslava Mihajlović kaže da postoji veliko interesovanje, kao i da mnogi potencijalni korisnici ili njihovi srodnici dolaze da se raspitaju i vide uslove u domu, ali da se posle toga ne vrate.
- U gradu u kome je niska prosečna plata, a veliki broj građana je bez posla, ne možete očekivati da će biti mnogo onih koji mogu da plate smeštaj kod nas. Oni bez posla mogu sami da čuvaju svoje ostarele roditelje. Iako postoji mogućnost zalaganja nekretnina, to se jako retko dešava. Cene se kreću od 14.000 do 35.000 dinara. Najskuplji je smeštaj u odlično opremljenim garsonjerama. Evo, sada imamo slobodnih 15 mesta. Malo je veći pritisak na mesta za dementne osobe. Trenutno je troje na čekanju, ali će vrlo brzo dobiti mesto - ističe direktorka.
Ona dodaje da je to razlog što se niko od privatnika ne odlučuje da otvori privatni dom za starije osobe.
- U Beogradu, Novom Sadu i po čitavoj Vojvodini niču privatni gerontološki centri. Međutim, niko u Nišu nema razloga da radi nešto što nije rentabilno. Volela bih da se u gradu otvore privatni domovi jer je konkurencija uvek dobra - naglašava Mihajlović.
Postojeći komentari (0)
Preuzeto sa sajta blic.co.yu »
Nema komentara na ovu vest. Pošaljite vaš komentar, budite prvi »
Oglasi
Vesti dana
©2008 Naslovi

