Vesti » Danas 11.03.2008
Nepretenciozna jednostavnost života
"Eling" Sajmona Benta u Beogradskom dramskom pozorištu
Danas utorak, 11. mart 2008.
"Eling", komad Sajmona Benta u režiji Marka Manojlovića, premijerno će biti izveden 13. marta na Velikoj sceni BDP od 20 sati, najavljeno je juče na konferenciji za novinare. Ova drama nastala je prema istoimenom norveškom filmu koji je 2002. nominovan za Oskara, a film je nastao po romanu Ingvara Ambjornsena, jednog od najboljih savremenih norveških pisaca. Pozorišna adaptacija filma svetsku premijeru imala je prošle godine u Londonu, gde ju je publika proglasila za najbolju komediju. Predstava, takva kakva je viđena na londonskoj, preneta je i na scenu BDP.
"Eling i Kjel Barne su divni likovi, ’čudan par’ koji morate voleti. Oni podsećaju na Estragona i Vladimira iz ’Čekajući Godoa’, Stanlija i Olija, Dastina Hofmana i Džona Vojta u ’Ponoćnom kauboju’, podsećaju čak i na likove iz mojih ranijih drama... poređenja mogu ići u nedogled sa mnogim smešnim i čudnim ljudima", reči su Sajmona Benta. "Stavljajući ovakve likove u realno okruženje, dobijate istovremeno nadrealni ambijent - kombinaciju teatra apsurda i naturalizma... Ovo je priča o ljudima koji su rešeni da prežive i pobede realne probleme, makar to bila i mentalna bolest".
"Eling" je priča o "autističnom maminom sinu" i "divljem čoveku", kako ih je opisao upravnik BDP Nebojša Bradić, odnosno, kako je rekao reditelj Manojlović, o dva gubitnika koji menjaju poziciju, pronalazeći oblik života u kome će funkcionisati. Pažnja je pri tom usmerena više na priču, na ono što se (sa) glavnim likovima dešava, nego na same likove. Postoji balans između dirljivih i duhovitih momenata.
Glumačka ekipa, na čelu sa Pavlom Pekićem i Ljubomirom Bandovićem u glavnim ulogama (pored njih tu su i Ivan Tomić, Slobodan Ćustić i Jelena Ćuruvija Đurica), imala je, kao su rekli, veliki zadatak da to što se dešava likovima prenesu za scenu jer je izuzetno komplikovano i zahtevno za glumca. "U određenim sistemima ’luzeri’ ne postoje", promišljanje je Pavla Pekića na temu ove drame. "Lično ’luzerstvo’ bilo koga od nas u civilizovanom svetu bilo bi izbrisano". To kako se briše granica između takvih ljudi, čak i mentalnih bolesnika, i realizovanog i ispunjenog čoveka, dodao je on, jeste mera društva koje brine o pojedincu. Mi smo od toga još uvek daleko, ali znamo kuda treba da idemo. Likovi u drami ljudi su koji menjaju život i koje život menja, a dirljivost komada je nepretenciozna jednostavnost ljudskog života, koju ta dva lika donose, rekao je na kraju Pekić.
Scenograf "Elinga" je Marija Kalabić, a kostimograf Lana Cvijanović. Drama je duža od filma s obzirom na različite mogućnosti ova dva medija. U filmu se jednim kadrom može dočarati mnogo toga, a u drami je potrebna čitava scena. Tekst je stoga bilo skoro nemoguće skraćivati, pa predstava traje dva sata. I. Matijević
"Eling i Kjel Barne su divni likovi, ’čudan par’ koji morate voleti. Oni podsećaju na Estragona i Vladimira iz ’Čekajući Godoa’, Stanlija i Olija, Dastina Hofmana i Džona Vojta u ’Ponoćnom kauboju’, podsećaju čak i na likove iz mojih ranijih drama... poređenja mogu ići u nedogled sa mnogim smešnim i čudnim ljudima", reči su Sajmona Benta. "Stavljajući ovakve likove u realno okruženje, dobijate istovremeno nadrealni ambijent - kombinaciju teatra apsurda i naturalizma... Ovo je priča o ljudima koji su rešeni da prežive i pobede realne probleme, makar to bila i mentalna bolest".
"Eling" je priča o "autističnom maminom sinu" i "divljem čoveku", kako ih je opisao upravnik BDP Nebojša Bradić, odnosno, kako je rekao reditelj Manojlović, o dva gubitnika koji menjaju poziciju, pronalazeći oblik života u kome će funkcionisati. Pažnja je pri tom usmerena više na priču, na ono što se (sa) glavnim likovima dešava, nego na same likove. Postoji balans između dirljivih i duhovitih momenata.
Glumačka ekipa, na čelu sa Pavlom Pekićem i Ljubomirom Bandovićem u glavnim ulogama (pored njih tu su i Ivan Tomić, Slobodan Ćustić i Jelena Ćuruvija Đurica), imala je, kao su rekli, veliki zadatak da to što se dešava likovima prenesu za scenu jer je izuzetno komplikovano i zahtevno za glumca. "U određenim sistemima ’luzeri’ ne postoje", promišljanje je Pavla Pekića na temu ove drame. "Lično ’luzerstvo’ bilo koga od nas u civilizovanom svetu bilo bi izbrisano". To kako se briše granica između takvih ljudi, čak i mentalnih bolesnika, i realizovanog i ispunjenog čoveka, dodao je on, jeste mera društva koje brine o pojedincu. Mi smo od toga još uvek daleko, ali znamo kuda treba da idemo. Likovi u drami ljudi su koji menjaju život i koje život menja, a dirljivost komada je nepretenciozna jednostavnost ljudskog života, koju ta dva lika donose, rekao je na kraju Pekić.
Scenograf "Elinga" je Marija Kalabić, a kostimograf Lana Cvijanović. Drama je duža od filma s obzirom na različite mogućnosti ova dva medija. U filmu se jednim kadrom može dočarati mnogo toga, a u drami je potrebna čitava scena. Tekst je stoga bilo skoro nemoguće skraćivati, pa predstava traje dva sata. I. Matijević
Preuzeto sa sajta danas.co.yu »
Komentari na drugim sajtovima
Oglasi
Vesti dana
©2008 Naslovi


Komentari