Vesti » Glas javnosti 13.03.2008
Eh, da je Zoran živ
Uvek se setim kako je pričao da je gledao da li se njegovi saradnici polako penju uz stepenice ili preskaču po dve, tri. Jer, samo oni koji su bili brzi, imali su njegove simpatije. To me uvek nasmeje, a često pomislim da od kada njega nema, nema svrhe biti vredan i hitar - kaže dvadesettrogodišnja Sanja
Glas javnosti četvrtak, 13. mart 2008
- Ovde je mimohod gospodo, ovde! - gromkim glasom povikao je jedan od poštovalaca Zorana Đinđića tako da ga je bar pola Novog groblja čulo juče u Aleji zaslužnih građana, na petu godišnjicu ubistva prvog demokratskog premijera Srbije. - Ne urlaj! - odgovorio mu je neko od novopristiglih isto tako grlato dok je forsirao travnjak. - Moram, kad se ovde ne zna nikakav...
Kliknite ovde da biste pročitali vest u celini na sajtu glas-javnosti.co.yu »
Oglasi
Vesti dana
©2008 Naslovi



Komentari
Vodjeni logikom naslova, mi svakog dana nekog vrijeđamo. Pošto se oglasio predstavnik LDP kao stručnjak za nekrofiliju, moram, istine radi da ga podsjetim na jedan, isto tako, ružan događaj. Naime kada su ispraćani zemni ostaci nekadašnjeg predsjednika Republike(isto tako demokratski izabranog, i to još na neposrednim izborima) "građanske inicijative", pisci transparenata po parkovima(najpoznatiji je "Ne gazite mi travu", palikuće Doma demokratije - na Trgu Republike i Kalamegdanu je priređivan slavljenički skup, "performans". Baloni i muzika, pjesma i grljenje... Sve u organizaciji- Dosmalijske vlasti. Kako će to kvalifikovati stručnjak za nekrofiliju?
Nekrofilija kao ekskluzivitet (samo)odabrane sorte mutanata. Ostavimo na miru barem mrtve. Zbog nas, zbog naše i njihove djece. Njih više nema među nama, preselili su se u istoriju. Nas samo čojstvo može uvesti u čoveječnost i čovjekoljublje.