Arhiva » Vesti » Danas 14.03.2008
Obezbeđenje za Tita u zemljama Južne Amerike
ALEKSANDAR LEBL: DALEKO OD OČIJU JAVNOSTI - TAJNE JUGOSLOVENSKO-IZRAELSKE SARADNJE (14)
Danas petak, 14. mart 2008.
Prijatelj je saopštio kako mu je dat zadatak da preko Šajkea, a ne izraelskog poslanstva u Beogradu, zatraži jednu veliku političku uslugu. U Bandungu, u Indoneziji, pripremala se velika konferencija azijskih zemalja. Jugoslavija je želela da bude na nju pozvana. Izrael je takođe bio učesnik. Delegati su bili ministar spoljnih poslova Moše Šaret i Reuven Bareket, šef političkog odeljenja sindikata, Histahdruta, koji su imali dobre veze s azijskim zemljama. Pošto je insistirano na diskreciji, Šajke je odleteo u Izrael i lično Šaretu preneo molbu. Stvar je na sebe uzeo Bareket i uspeo je da Jugoslavija bude pozvana. Delegat je bio Milovan Đilas, koji je ostavio veoma dobar utisak. To je predstavljalo uvod u stvaranje pokreta nesvrstanih, u kojem je Tito, uz Nehrua i Nasera, imao vodeću ulogu.
Eva je, već kao Izraelka, došla u posetu. Ona i Šajke otišli su kao "Prijateljevi" gosti u Opatiju. Sutradan po dolasku nepoznati prijatelj, kako su zvali Stefanove saradnike, pozvao ga je telefonom i rekao mu je da se spremi, jer po njega dolaze kola da ga odvezu u Rijeku, odakle će moći da sa specijalnog telefona razgovara sa "Prijateljem". Ovaj ga je, izvinjavajući se što mu prekida odmor, zamolio da što pre dođe Beograd radi jedne važne stvari. Vratio se, ispričao to Evi, spremio se i prebacili su ga kolima do Zagreba, odakle je vozom došao u Beograd. Tu mu je "Prijatelj" rekao kako je Tito dobio poziv da poseti nekoliko južnoameričkih zemalja, što je za Jugoslaviju važno. Međutim, u tim zemljama je bilo mnogo ustaša, pa su se plašili atentata. Jedan predstavnik je već bio poslat u te zemlje i javio kako ima teškoća da uspostavi odgovarajuće kontakte sa njihovim službama bezbednosti. U Beogradu su došli na ideju da preko Šajkea zamole da se izraelske ambasade i službe, koje sigurno imaju dobre veze, uključe u organizovanje obezbeđenja. Odmah je odleteo u Izrael i preneo Goldi Meir, tada ministarki spoljnih poslova, jugoslovensku molbu. Ona je svim ambasadama u zemljama koje je Tito trebalo da poseti poslala telegrame: "Ako vam se neko iz jugoslovenske ambasade obrati u ime Šajkea Dana, saslušajte ga i učinite sve što možete da pomognete. To je od vitalne važnosti". Tako su, prema izveštajima jugoslovenskih bezbednjaka, uspostavljeni odgovarajući kontakti, iz svih mesta koja je Tito posećivao sklonjene su ustaše i sve je proteklo u najboljem redu. "Prijatelj" mu je zahvalio, obavestio kako Tito odlazi u Njujork, u Generalnu skupštinu UN, ali da tamo nema potrebe za pomoć, jer Jugoslavija ima veliku misiju koja će se postarati za bezbednost. Međutim, pokazalo se da se upravo tamo skupilo mnogo ustaša, da su provalili policijski kordon i došli sve do hotela u kojem je bio Tito. Posle toga mu je "Prijatelj" rekao kako je pogrešio kada mu je saopštio da pomoć više nije potrebna.
Kratko treba pomenuti kako je posle izgradnje luke Kopar Šajke uspeo da, uz podršku Golde Meir, nagovori izraelske izvoznike južnog voća da umesto Trsta izaberu tu novu luku za iskrcavanje i skladištenje svojih proizvoda.
Nastavlja se
Eva je, već kao Izraelka, došla u posetu. Ona i Šajke otišli su kao "Prijateljevi" gosti u Opatiju. Sutradan po dolasku nepoznati prijatelj, kako su zvali Stefanove saradnike, pozvao ga je telefonom i rekao mu je da se spremi, jer po njega dolaze kola da ga odvezu u Rijeku, odakle će moći da sa specijalnog telefona razgovara sa "Prijateljem". Ovaj ga je, izvinjavajući se što mu prekida odmor, zamolio da što pre dođe Beograd radi jedne važne stvari. Vratio se, ispričao to Evi, spremio se i prebacili su ga kolima do Zagreba, odakle je vozom došao u Beograd. Tu mu je "Prijatelj" rekao kako je Tito dobio poziv da poseti nekoliko južnoameričkih zemalja, što je za Jugoslaviju važno. Međutim, u tim zemljama je bilo mnogo ustaša, pa su se plašili atentata. Jedan predstavnik je već bio poslat u te zemlje i javio kako ima teškoća da uspostavi odgovarajuće kontakte sa njihovim službama bezbednosti. U Beogradu su došli na ideju da preko Šajkea zamole da se izraelske ambasade i službe, koje sigurno imaju dobre veze, uključe u organizovanje obezbeđenja. Odmah je odleteo u Izrael i preneo Goldi Meir, tada ministarki spoljnih poslova, jugoslovensku molbu. Ona je svim ambasadama u zemljama koje je Tito trebalo da poseti poslala telegrame: "Ako vam se neko iz jugoslovenske ambasade obrati u ime Šajkea Dana, saslušajte ga i učinite sve što možete da pomognete. To je od vitalne važnosti". Tako su, prema izveštajima jugoslovenskih bezbednjaka, uspostavljeni odgovarajući kontakti, iz svih mesta koja je Tito posećivao sklonjene su ustaše i sve je proteklo u najboljem redu. "Prijatelj" mu je zahvalio, obavestio kako Tito odlazi u Njujork, u Generalnu skupštinu UN, ali da tamo nema potrebe za pomoć, jer Jugoslavija ima veliku misiju koja će se postarati za bezbednost. Međutim, pokazalo se da se upravo tamo skupilo mnogo ustaša, da su provalili policijski kordon i došli sve do hotela u kojem je bio Tito. Posle toga mu je "Prijatelj" rekao kako je pogrešio kada mu je saopštio da pomoć više nije potrebna.
Kratko treba pomenuti kako je posle izgradnje luke Kopar Šajke uspeo da, uz podršku Golde Meir, nagovori izraelske izvoznike južnog voća da umesto Trsta izaberu tu novu luku za iskrcavanje i skladištenje svojih proizvoda.
Nastavlja se
Preuzeto sa sajta danas.co.yu »
Oglasi
Vesti dana
©2008 Naslovi


Komentari