U dimu nestalo...

"Na našu inicijativu, na zgradu DGAP-a (Deutsche Gesellschaft fur Auswaertige Politik), u kojoj je nekada radio i Ivo Andrić, postavljena je spomen ploča", kazao nam je ministar savjetnik u Ambasadi BIH u Berlinu Amer Kapetanović. "Kuća je za nas značajna zbog Andrića, a za Nijemce zbog činjenice da je napravljena na zemlji slavne njemačke obitelji Mendelssohn-Bartholdy", objašnjava dalje ovaj diplomata, autor između ostalog i knjige "Vanjska politika BIH - između izazova i slabosti" (Buybook, Sarajevo, 2005), "pa je odlučeno da ploča bude zajednički podsjetnik na Andrića, Bartholdijeve i ostale lijepe i ružne uspomene". Ambasada BIH u Berlinu planira, po njegovim riječima, da u jesen ove godine organizira i hommage Ivi Andriću.

Andrić se zatekao u Berlinu u ulozi veleposlanika Kraljevine Jugoslavije uoči Drugog svjetskog rata, kada mu je povijest natovarila na slabašna pleća puno nezgodnih diplomatskih momenata, uključivo hrvanje s nacističkim glavešinama oko tzv. trojnog pakta, pa na kraju i izgon iz Berlina. No, jednako je nužno podsjetiti da se bivša Ambasada Kraljevine Jugoslavije počela graditi u ružnim vremenima, 1939. godine, de facto na otetoj, samo formalno kupljenoj zemlji slavne njemačko-židovske obitelji Mendelssohn-Bartholdy. U svezi s njima se svatko i kod nas može sigurno prisjetiti imena Felixa Mendelssohna, kompozitora, kao i filozofa po imenu Moses Mendelssohn, iz iste loze, po kojem, pak, danas nosi ime jedna zadužbina za unapređenje njemačko-izraelskih odnosa u Berlinu.

Diplomatska karijera Ive Andrića u Raucher Strasse (Ulica dima) u toj kući s burnom poviješću, koja kao da ogleda recentnu njemačku i evropsku povijest, trajala je, inače, vrlo kratko. On je protjeran iz Berlina neposredno uoči njemačkog bombardiranja Beograda, Sarajeva i drugih tadašnjih kraljevsko-jugoslavenskih gradova, u zoru 6. aprila 1941. Izabrao je za život Beograd, za političko opredjeljenje "mirovinu" i izolaciju, pa je u osami baš u vrijeme rata i napisao ponajbolja djela, između ostalih i roman "Na Drini ćuprija". A daljnja povijest DGAB-zgrade u Ulici dima izgleda u grubim crtama ovako. Odmah nakon sloma Hitlerove Njemačke, FNR Jugoslavija dobija zgradu natrag, koju su nacisti bili uknjižili na svoj konto, pa u njoj smješta svoju Vojnu misiju, koja tu ostaje do 1953, da bi se kasnije preselila iz istočnog u zapadni dio grada po imenu Gruenewald, u objekt u kojem se i danas nalazi Ambasada Republike Srbije. Jedan berlinski sud je, pak, već 1964. uvažio žalbe obitelji Mendelssohn-Bartholdy i vratio zemlju obitelji Bartholdy, te odredio da ova obitelj i tadašnja SFRJ dijele i zemlju i kuću na njoj u određenom suvlasničkom omjeru. Potom je u dimu isparila i SFRJ, a poslije silnih peripetija je ovu zgradu otkupio DGAP. I već kako to rade Nijemci, dakle uz puni respekt prošlosti, DGAB je posvetio posebnu pažnju Andrićevom liku i djelu, samonicijativno pretvorio njegovu nekadašnju veleposlaničku radnu sobu u memorijalnu biblioteku, ostavivši na istom mjestu u njoj čak i Andrićev radni stol. A kako nam je potvrdio i savjetnik Kapetanović, "DGAP je na vanjskom zidu zgrade postavio i malu staklenu ploču, koja prolaznicima i gostima ukratko priča vrlo burnu i zanimljivu priču o kući čiji je najpoznatiji stanovnik bio baš Andrić".