Arhiva » Vesti » Građanski list 15.04.2008
Hardkor-pank priča o pravdi
Građanski list utorak, 15. april 2008.
Prvo što ljudima zazvoni u ušima jeste njihovo ime, a tek onda beskompromisna muzika koju sviraju. Momcima iz zagrebačkog hardkor-pank benda "Ljubiša Samardžić" zasmetala je ovih dana (ovdašnja) medijska prašina koja se podigla oko njihovog imena, tako da su odlučili da za Građanski list, pre nastupa proteklog vikenda pred publikom novosadske Crne kuće, govore pod imenima narodnih heroja.
Da li ste sada prvi put u Novom Sadu?
Josip Debeljak (JD): Bili smo nas dvojica s bendom "AK 47". Tad niko nije došao raditi intervju, niti s nama niti s drugim bendovima iz Slovenije, Makedonije i Srbije.
Kad ste davali ime bendu, ipak ste očekivali da ćete skrenuti pažnju medija, zar ne?
JD: Niti smo ciljali niti smo očekivali da će biti takva reakcija. Ime je došlo kroz neku zajebanciju. Osim toga, postoji tradicija u hardkor-panku gdje bendovi uzimaju imena ličnosti.
Rade Končar (RK): Ideja je potekla od nečeg što smo ranije svirali. Ime za bend uzeli smo kao simbol antifašizma i čitavog sranja koje se zbivalo.
JD: A može se posmatrati i kao priča o pravdi koja se provlači kroz Ljubišine uloge. Sličan primjer je bend "Čarls Bronson".
RK: Kad čuju za ime našeg benda, ljudi reagiraju s podsmjehom. Svi se pomalo smiju, ali obrate pažnju... ništa više.
Pevate i pričate o različitim oblicima diskriminacije...
JD: Katkad i kod ljudi koji prihvataju antifašizam mogu se vidjeti, recimo, homofobni stavovi. Nekad je takav antifašizam površan, a katkad ide toliko daleko da ga furaju kao fazon. Ti ljudi će osuditi američku intervenciju u Iraku, ali kad treba osuditi hrvatsko ponašanje u BiH za vrijme rata, ti isti ljudi ne prepoznaju tu imperijalističku pretenziju. To sve seže do zajebancije na račun gejova, pošto imamo, recimo, komičara Hrvoja koji je učinio da se hrvatska stendap komedija temelji na vrijeđanju Slovenaca. I to niko ne osuđuje... U nekim hrvatskim novinama gdje se nagrađuju vicevi, redovno pobjeđuju stvarno glupi vicevi na račun Slovenaca.
Kažete da imate dobru saradnju s bendovima iz regiona. Kako se ona odvija?
JD: Radili smo s dobrim bendom "Red Union", našim prijateljima iz Novog Sada. Nakon što smo napravili svirku-dvije u Zagrebu, izdali smo u obliku kasete njihova prva dva izdanja. Izdajemo i makedonske bendove. Naš album ima četiri izdavača – "Mama Records" iz Sombora, "Absolut Man" iz Skoplja, izdali smo ga mi u Zagrebu, a i naši prijatelji u Rijeci. Tako radimo masu izdanja, što nam donosi distribuciju na širem prostoru. Trenutno, s Poljacima, Makedoncima i Srbima radimo na izdavanju makedonskog benda "FPO". Po meni, to je najiskreniji bend, s najjačim pank i hardkor stavom koji je ikad postojao na Balkanu. Oni se sada pripremaju za američku turneju. To je velika stvar kad pogledaš koliko je bendova s cijelog Balkana sviralo u SAD.
Ljubav ih vodi
Zagrebačka grupa "Ljubiša Samardžić" nastala je na temelju nekadašnjeg benda "AK 47". Ovaj petočlani sastav nedavno je objavio svoj prvi album – pod nazivom Neka te naša ljubav vodi, sa 12 brzih, hardkor-pank pesama s politički angažovanim tekstovima.
Da li ste sada prvi put u Novom Sadu?
Josip Debeljak (JD): Bili smo nas dvojica s bendom "AK 47". Tad niko nije došao raditi intervju, niti s nama niti s drugim bendovima iz Slovenije, Makedonije i Srbije.
Kad ste davali ime bendu, ipak ste očekivali da ćete skrenuti pažnju medija, zar ne?
JD: Niti smo ciljali niti smo očekivali da će biti takva reakcija. Ime je došlo kroz neku zajebanciju. Osim toga, postoji tradicija u hardkor-panku gdje bendovi uzimaju imena ličnosti.
Rade Končar (RK): Ideja je potekla od nečeg što smo ranije svirali. Ime za bend uzeli smo kao simbol antifašizma i čitavog sranja koje se zbivalo.
JD: A može se posmatrati i kao priča o pravdi koja se provlači kroz Ljubišine uloge. Sličan primjer je bend "Čarls Bronson".
RK: Kad čuju za ime našeg benda, ljudi reagiraju s podsmjehom. Svi se pomalo smiju, ali obrate pažnju... ništa više.
Pevate i pričate o različitim oblicima diskriminacije...
JD: Katkad i kod ljudi koji prihvataju antifašizam mogu se vidjeti, recimo, homofobni stavovi. Nekad je takav antifašizam površan, a katkad ide toliko daleko da ga furaju kao fazon. Ti ljudi će osuditi američku intervenciju u Iraku, ali kad treba osuditi hrvatsko ponašanje u BiH za vrijme rata, ti isti ljudi ne prepoznaju tu imperijalističku pretenziju. To sve seže do zajebancije na račun gejova, pošto imamo, recimo, komičara Hrvoja koji je učinio da se hrvatska stendap komedija temelji na vrijeđanju Slovenaca. I to niko ne osuđuje... U nekim hrvatskim novinama gdje se nagrađuju vicevi, redovno pobjeđuju stvarno glupi vicevi na račun Slovenaca.
Kažete da imate dobru saradnju s bendovima iz regiona. Kako se ona odvija?
JD: Radili smo s dobrim bendom "Red Union", našim prijateljima iz Novog Sada. Nakon što smo napravili svirku-dvije u Zagrebu, izdali smo u obliku kasete njihova prva dva izdanja. Izdajemo i makedonske bendove. Naš album ima četiri izdavača – "Mama Records" iz Sombora, "Absolut Man" iz Skoplja, izdali smo ga mi u Zagrebu, a i naši prijatelji u Rijeci. Tako radimo masu izdanja, što nam donosi distribuciju na širem prostoru. Trenutno, s Poljacima, Makedoncima i Srbima radimo na izdavanju makedonskog benda "FPO". Po meni, to je najiskreniji bend, s najjačim pank i hardkor stavom koji je ikad postojao na Balkanu. Oni se sada pripremaju za američku turneju. To je velika stvar kad pogledaš koliko je bendova s cijelog Balkana sviralo u SAD.
Ljubav ih vodi
Zagrebačka grupa "Ljubiša Samardžić" nastala je na temelju nekadašnjeg benda "AK 47". Ovaj petočlani sastav nedavno je objavio svoj prvi album – pod nazivom Neka te naša ljubav vodi, sa 12 brzih, hardkor-pank pesama s politički angažovanim tekstovima.
Preuzeto sa sajta gradjanski.co.yu »
Oglasi
Vesti dana
©2008 Naslovi
Komentari