Arhiva » Vesti » Dnevnik 16.04.2008

NOMUS: Rahmanjinov vrhunac večeri

Dnevnik sreda, 16. april 2008.
Koncertom Vojvođanskih simfoničara u prepunoj sinagogi otvorene su u ponedeljak Novosadske muzičke svečanosti koje se ove godine odvijaju u znaku slogana „otkrij muziku“. Po rečima umetničkog direktora Marije Adamov i glavnog i odgovornog urednika Milana Radulovića ovim motom izraženo je opredeljenje organizatora, Muzičke omladine Novog Sada, da u program 28. NOMUS-a pored standardnih, rado slušanih dela svetske muzičke literature uvrste i neke nove, kod nas nepoznate, ili retko izvedene kompozicije.

Tako je odmah na početku svečanog koncerta publika prisustvovala prvom izvođenje simfonijske verzije Male svite Rudolfa Bručija, najmarkantnije stvaralačke ličnosti vojvođanskog muzičkog života u drugoj polovini dvadesetog veka. Prvobitno napisano šezdesetih godina za orkestar harmonika, ovo efektno delo pamtimo u sjajnom izvođenju izvrsnog novosadskog ansambla, koji je tim delom u međunarodnoj konkurenciji osvojio nagradu „Zlatnog lava Lucerna“. Simfonijska verzija iz 1984. godine nosi obeležja zrelog kompozitorskog promišljanja, pre svega u pogledu majstorske orkestracije, umeću koje i inače na poseban način odlikuje čitav Bručijev opus.

Na čelu sa stalnim dirigentom Berislavom Skenderovićem Vojvođanski simfoničari su slikovito dočarali folklornim elementima zapadnih i jugoistočnih krajeva bivše Jugoslavije inspirisane, kratke stavove Male svite: idiličnu Pastoralu, razigrani Skercino, meditativni Koral i poletnim ritmovima protkanu završnu Igru. Lepota tona gudačkog korpusa upotpunjena fino nijansiranim koloritom duvača otkrila je mnoge skrivene detalje ove nepretenciozne, pa ipak znalački napisane partiture.

Danas na Nomusu

Nomus se večeras nastavlja koncertom u 19. 30 časova u Gradskoj kući, na kojem će nastupiti violončelista Gzavije Filips i pijanista Vahan Mardirosijan iz Francuske. Na programu su Betovenova Sonata op.102, br.1, u Ce-duru, Britnova Sonata za violončelo i klavir u Ce- duru, op.65, Izbor pesama za violončelo i klavir Komitasa Vardapeta, i Sonata za violončelo i klavir u Ce - duru op.119 Prokofjeva.

Betovenov Koncert za klavir, violinu, violončelo i orkestar u C-duru, opus 56, iako poznat koncertnoj publici, takođe se može svrtati među retko izvođena dela, a njeno „otkrivanje“ publici NOMUS-a bilo je povereno vrsnim umetnicima iz Francuske: pijanisti Vahanu Mardirosijanu, violinisti Žan-Mark Filipsu Varžabedijanu i violončelisti Gzavijeu Filipsu. U veoma dobroj saradnji sa orkestrom ostvarili su uzornu, prijatnu interpretaciju. Slušali smo autentičnog Betovena. Deonice svetlo obojene violine, sonornog violončela i dopadljivo koncipiranog klavira zračile su vedrim optimizmom, a u punom, odmereno doziranom zvuku orkestra ispoljile su se sve osnovne karakteristike Betovenovih instrumentalnih koncerata.

Vrhunac večeri bilo je izvođenje Simfonijskih igara, opus 45 Sergeja Rahmanjinova, dela koje je u konačnoj verziji autor uobličio, tri godine pred svoju smrt, tokom leta 1940. godine. Napisane za veliki orkestarski sastav Simfonijske igre predstavljaju zahtevan zadatak, ali i odličnu priliku svakom dirigentu i orkestru za afirmaciju sopstvenih dometa. Ovo dinamično delo bogate melodijske invencije, suptilnih nijansi i snažnih dramskih vrhunaca, sudeći po duboko doživljenom izvođenju, u potpunosti je odgovaralo umetničkoj ličnosti Berislava Skenderovića.

Slobodno se može reći da je ostvario jednu od najuspešnijih interpretacija u dosadašnjem radu sa Vojvođanskim simfoničarima. Kao i prilikom izvođenja prethodna dva dela, Skenderović je i u Simfonijskim igrama uspešno uspostavljao odnose unutar orkestarskih instrumenata i instrumentalnih grupa, tako da su tokom izvođenja plastično izraženi svi bitni elementi partiture što je značajno doprinelo preglednom i logičnom kontinuitetu muziciranja. Posebno su plenili i zanimljivo osmišljeni detalji, nemirna talasanja melodijskih tokova, rafinirana, skoro kapriciozna iskričavost duhovitih dosetki, maštovita paleta tonskog kolorita i toplina lirskih predaha.

Naročita zasluga za uspeh pripada i veoma dobro pripremljenom orkestru proširenog sastava koji je, uz mnoštvo odličnih instrumentalnih sola, elastično reagovao na sugestivne dirigentske intencije, oživljavao prozračna pijanisima i dosezao širokim gestovima vajane eruptivne zvučne vrhunce.

Oskar Pandi

Poslato 15.04.2008

Preuzeto sa sajta dnevnik.co.yu »

Ključne reči

Novi Sad
Add to Google

Oglasi

Add to Google
Add to Facebook
©2008 Naslovi