Vesti » Glas javnosti 18.04.2008
Porodica štrajkuje glađu pred sudom
Glas javnosti petak, 18. april 2008.
ŠABAC - Vladimir Gutić sa bivšom suprugom Zorom, bratom Milanom, sinovima Jovanom i Zoranom, kao i brojnim meštanima iz Ribara i drugovima mlađeg Zorana došao je pred Okružni sud u Šapcu da tu ostane dok ne istera pravdu.
- Ostajem ovde do smrti jer mi je sud ni krivom ni dužnom oduzeo sve što imam, kuću, okućnicu i kuću moje supruge Zore. Nigde ne idem. Ili da umrem ili da sud donese drugu odluku - odlučan je Vladimir u nameri da se bori za pravdu.
Sve je počelo još 1994. godine. Vladimir je tada imao staru „Zastavu 101“ koju je držao u svom dvorištu. Iznenada je morao da ode nekim poslom u Banjaluku i stara kola sa ključem u njima, ostavio je u dvorištu, ne sluteći šta će dočekati. Tada maloletni Slobodan Bjekić ukrao je kola iz dvorišta i izazvao saobraćajnu nesreću u kojoj su teško stradali Zoran Vasić i Danijela Jovanović. Oboje povređenih ostali su delimično nesposobni za rad. Tada kreće sudski postupak u kojem Gutići gube sve što su godinama sticali. Zbog toga što je ostavio kola sa ključem, u celoj priči, najkrivlji je Vladimir Gutić. Maloletni Bjekić dobija samo vaspitnu meru. Ne sluteći šta sve advokati i sudije mogu, Vladimir nije ni prijavio krađu auta. Sud obavezuje Gutića da oštećenima plati nadokandu od 3,2 miliona dinara, jer navodno, kao vlasnik auta, nije preduzeo potrebne mere obezbeđenja vozila.
- Ja sam siromašan čovek, nisam imao para da plaćam skupe advokate, niti sam razmišljao da do ovoga može doći. A bio sam naivan. Radio sam na crno u Rusiji da zaradim neki dinar. Moj advokat Stevan Kojić nije ni bio na ročištima, a mene je savetovao da ne idem ni ja. Kada je 2003. godine stigla presuda da platim odštetu, čupao sam kosu - jada se Gutić. U međuvremenu, on se 2003. godine razveo od supruge Zore.
- Odgajala sam dvoje dece na nadnicu i uz pomoć braće, sestara i komšija. Sama sam ozidala novu kuću. Pomogli su mi mojih petoro braće i pet sestara. A sud je i moju kuću dao na licitaciju, jer je naš razvod proglašen ništavnim. Došla sam iz Bosne kao izbeglica i sve sama stekla. Razbolela sam se, pijem lekove, nemam ni zdravstvenu knjižicu. Kuću ne dam, ne selim se iz nje - kaže Zora Gutić.
Gutić je u međuvremenu omršao dvadesetak kilograma. Potpuno slomljen, sa suzama u očima kaže da nema gde da ide.
- Neki advokati su mi rekli da će se zbog ovog mog slučaja mnogi advokati tresti. Ali, ja samo hoću da sačuvam šta imam i ono što je moja supruga Zora, posle razvoda sa mnom stekla, da deca imaju gde da žive - kaže Vladimir.
Autor:
Milanka Eraković
- Ostajem ovde do smrti jer mi je sud ni krivom ni dužnom oduzeo sve što imam, kuću, okućnicu i kuću moje supruge Zore. Nigde ne idem. Ili da umrem ili da sud donese drugu odluku - odlučan je Vladimir u nameri da se bori za pravdu.
Sve je počelo još 1994. godine. Vladimir je tada imao staru „Zastavu 101“ koju je držao u svom dvorištu. Iznenada je morao da ode nekim poslom u Banjaluku i stara kola sa ključem u njima, ostavio je u dvorištu, ne sluteći šta će dočekati. Tada maloletni Slobodan Bjekić ukrao je kola iz dvorišta i izazvao saobraćajnu nesreću u kojoj su teško stradali Zoran Vasić i Danijela Jovanović. Oboje povređenih ostali su delimično nesposobni za rad. Tada kreće sudski postupak u kojem Gutići gube sve što su godinama sticali. Zbog toga što je ostavio kola sa ključem, u celoj priči, najkrivlji je Vladimir Gutić. Maloletni Bjekić dobija samo vaspitnu meru. Ne sluteći šta sve advokati i sudije mogu, Vladimir nije ni prijavio krađu auta. Sud obavezuje Gutića da oštećenima plati nadokandu od 3,2 miliona dinara, jer navodno, kao vlasnik auta, nije preduzeo potrebne mere obezbeđenja vozila.
- Ja sam siromašan čovek, nisam imao para da plaćam skupe advokate, niti sam razmišljao da do ovoga može doći. A bio sam naivan. Radio sam na crno u Rusiji da zaradim neki dinar. Moj advokat Stevan Kojić nije ni bio na ročištima, a mene je savetovao da ne idem ni ja. Kada je 2003. godine stigla presuda da platim odštetu, čupao sam kosu - jada se Gutić. U međuvremenu, on se 2003. godine razveo od supruge Zore.
- Odgajala sam dvoje dece na nadnicu i uz pomoć braće, sestara i komšija. Sama sam ozidala novu kuću. Pomogli su mi mojih petoro braće i pet sestara. A sud je i moju kuću dao na licitaciju, jer je naš razvod proglašen ništavnim. Došla sam iz Bosne kao izbeglica i sve sama stekla. Razbolela sam se, pijem lekove, nemam ni zdravstvenu knjižicu. Kuću ne dam, ne selim se iz nje - kaže Zora Gutić.
Gutić je u međuvremenu omršao dvadesetak kilograma. Potpuno slomljen, sa suzama u očima kaže da nema gde da ide.
- Neki advokati su mi rekli da će se zbog ovog mog slučaja mnogi advokati tresti. Ali, ja samo hoću da sačuvam šta imam i ono što je moja supruga Zora, posle razvoda sa mnom stekla, da deca imaju gde da žive - kaže Vladimir.
Autor:
Milanka Eraković
Preuzeto sa sajta glas-javnosti.co.yu »
Povezane vesti
OJADIO GA SUD!
Kurir petak, 18. april 2008.
Gladujem da preživim!
Večernje novosti petak, 18. april 2008.
Komentari na drugim sajtovima
Porodica štrajkuje glađu pred sudom
Glas javnosti1 komentar(a)
Oglasi
Vesti dana
©2008 Naslovi



Komentari