Povratak u vreme kad su svirale trube gramofona

Izložba Muzeja grada Rijeke Čarobna igla – kô nekad u osam otvorena je preksinoć u Muzeju Vojvodine (Dunavska 35). Zbirka gramofona i gramofonskih ploča od 90-ih godina 19. veka do 80-ih godina 20. veka oduševila je mnogobrojne posetioce. Izložbu je otvorila kantautorka Ljiljana Petrović, a u nastavku večeri upriličen je koncert evergrin muzike, koji su izvodili Branko Miladinović i "Mačak Toša bend".

– Jedan gospodin kolekcionar je imao zbirku starih gramofona, koju je popravljao i kojom je trgovao. Od njega smo nabavili jezgro naše zbirke, a onda je on nabavljao nove primjerke. Tako sad posjedujemo veliki broj eksponata, koji prate hronološki razvoj produkcije gramofona. Imamo najstariji gramofon u nekadašnjoj Jugoslaviji, kao i ploče koje su bile među najstarijima u ondašnjoj velikoj zemlji. Imali smo ideju da se pomjerimo od same tehnike, jer smo mi ipak gradski muzej, i htjeli smo neku gradsku priču. Tako smo shvatili da je 50-ih godina prošlog stoljeća Rijeka imala važnu ulogu u razvoju jugoslavenske estrade i zabavne muzike. Rijeka je tih godina bila veliki studio iz propagandnih razloga. Radio Rijeka je tad imala više od stotinu zaposlenih, dok ih danas ima za trećinu manje. To je bilo jedno živo vrijeme, kad su tekstopisci, kompozitori i izvođači za samo godinu dana snimili razne pjesme u festivalskom duhu Sanrema. Za radijske zvjezde se nije znalo, niste ih mogli prepoznati na ulici, ali su ljudi odlično znali njihove pjesme – rekao je za Građanski list direktor Muzeja grada Rijeke mr Ervin Dubrović.

Jedan od eksponata te nesvakidašnje postavke predstavlja "kućni fonograf" iz 1900, koji je Edison patentirao 1878, ali je još dugo radio na njegovom usavršavanju, tako da se u građanskim domovima pojavio početkom 90-ih godina 19. veka. Zbirka sadrži i voštane valjke na kojima se snimao zvuk, a neki imaju i nalepnice riječkih trgovaca. Inače, umesto fonografskog valjka, Emil Berliner je 1887. godine patentirao gramofonsku ploču. Najstariji gramofon u Hrvatskoj, izrađen 1899. godine, upravo je onaj iz Berlinerove fabrike.

Treba reći i da zbirka riječkog muzeja sadrži veliki broj raznovrsnih gramofona s trubom, od kojih su oni najstariji nastali 20-ih godina 20. veka. Pred posetiocima postavke pruža se čitav spektar gramofonskih truba – od jedne velike crvene u obliku lotosovog cveta, namenjene za javna izvođenja, preko onih standardizovanih za kućnu upotrebu, pa sve do nekih primeraka u obliku malih kofera, prevashodno napravljenih za slušanje muzike u prirodi, na izletima i slavljima. Pored "govornih mašina", fonografa i gramofona, u vitrinama su izložene i gramofonske igle, kao i dekorativne kutijice u kojima su prodavane, koje su često reklamirale njihove proizvođače, a danas su meta kolekcionara. U početku su se ploče vrlo brzo trošile, a gramofonske igle su bile "potrošni materijal" koji je u proseku trajao dva slušanja?! Na nekim kutijicama kvalitetnijih proizvođača postoji reklama da njihove igle omogućavaju slušanje "čak" deset ploča!

U okviru kulturne saradnje na relaciji dveju muzejskih institucija – novosadskog Muzeja Vojvodine i riječkog Muzeja grada – kako je rečeno, 8. maja, riječkoj publici biće predstavljena izložba pod nazivom Vojvođanskom graždanstvu u susret, koja je bila jedna od najposećenijih na prošlogodišnjoj Noći muzeja u Novom Sadu. Svi zainteresovani Novosađani mogu da zanimljivu izložbu u Muzeju Vojvodine Čarobna igla – kô nekad u osam pogledaju do 12. maja.

Na 78 okretaja

Najstarijom pločom u "nekadašnjoj Jugi" proglašena je jedna od tvrdih i lomljivih ploča od šelaka (prirodne smole), nastala 1898. godine, na kojoj je snimljena Cavalleria Rusticana. Ali riječki muzej poseduje još stariju ploču – s francuskom himnom La Marsellaise. Te prve ploče snimane su samo s jedne strane, a brzina im je bila 78 okretaja u minuti. S druge strane, najstarije sačuvane ploče za hrvatsko tržište, kako saznajemo, uglavnom su strane, nastale u produkciji velikih svetskih diskografskih kuča, ali s hrvatskim izvođačima, uglavnom glumcima i pevačima Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu.